nešto kao requiem za moje srce
18.02.2012.
slučajnost
slučajnosti su neprihvatljive

ja sam uvijek bila ta koja je čekala - neprestano
ti si uvijek bio taj koji je odlazio - nespretno

onemogućena da budem bolja
nešto kao requiem za moje srce

od beskraja, kao da se sve
svelo samo na tebe

ali željela bih da je barem nešto
bilo stvarno u ovom svijetu
punom tebe

noć
tvoj savršeni paravan
tvoja savršena ljubavnica
ne osuđuje te,
a ipak toliko ti pruža

od beskraja, kao da se sve
svelo samo na tebe

kome trebaju pusta obećanja?
jesi li slomio dovoljno srca?
vjerojatno jesi
ali nije te ni briga,
kao i obično

jednostavno nema smisla
-ljubav ga nikad nema
a to je zaista vrijedno divljenja,
bar u onom proračunatom,
sadističkom i zlobnom smislu

izdaja je boljela

u plavim očima naći ću drugu nijansu
kladim se da je lažna

ostavit ću spoznaju nekom drugom
da ju nađe

jer

sad kad sam pronašla
put u slobodu,
nitko mi to ne može oduzeti.

11:56 | Komentari (3) | On/Off | Print | #


cupiditas.
25.01.2012.
Nisam još bila spremna za logiku.
Voljela bih da vidiš koliko mi je stalo. Iskreno, bilo bi mi drago kad bi umjesto mene bila ona. Duže si ju poznavao i, očito, uz nju ti je bilo ugodnije.
Voljela bih da shvatiš kako cijeli razgovor obavljam ja. Kako ti pogled odluta u drugu stranu kad god se ukaže trenutak da se otvoriš. Uvijek mi riječi završe u zraku. Boli.
Znala sam što me čeka. Očekivala sam to, a opet me nekako iznenadilo. Kvragu. A od metode ''diši i umiri se'' nikakve koristi.

Previše imaginarnog svijeta. Previše zraka. Premalo tebe i mene.

Mogla sam plakati - ali nisam.
Mogla sam vrištati - ali nisam.
Boljelo je.
Bila sam led ..
Bila sam..
Gubim kontrolu. Našla sam raj i zgrabila ga, a sad sam gledala kako se gubi, raspada, klizi mi kroz prste poput pahulje - prenježne da bih je mogla zadržati. Moj svijet je on i on je moj svijet. Bez njega svijet jednostavno ne postoji. Mislim da mi katkad poželi reći: Oprosti mi. Jednoga dana, čak će i ovaj osjećaj zaljubljenosti nestati.
Kome trebaju puste riječi bez djela?

U fazi sam kada pronalazim ravnotežu. Pogotovo onu između sebe i svijeta.

Svatko katkad pronađe svoju Cupiditas.
Ja sam već sam tada vidjela da si ti moja Cupiditas.


Drži me čvrsto i nikada ne pusti.
Lako skliznem, a onda me teško naći jednom kada padnem.


15:10 | Komentari (4) | On/Off | Print | #


cause honestly you turned up to be the best thing i never had.
19.01.2012.
Zora se rađa.

Sve što je željela je igra.
Sve što je potrebno je blago srce da ju vodi kroz tamu
kada njezini snovi prikazuju divlje.

S toliko mržnje, s toliko praznih i tupih snova,
Nije mogla vidjeti da je njena igra ključ.
Ali nitko nije vidio, nitko.
Tiho, njen unutarnji glas naučio je govoriti.
Slijedi njene snove.

Boje sive.
Svaka riječ je rastrgana.
Sve zvijezde su tamo gore, uzdišući,
govoreći se vrati opet.

Nitko ne zaslužuje njene suze.
Zato vjerojatno i nisu ondje gdje bi trebale biti.

Ona igra.
Ona prestaje.
Ona nestaje.
Ona ostaje.
Osjeti sjene njenih zaborava

Hej.
Baci svoju tugu u crno,
u mrak. I Plava će doći k njoj.

Svaka zora umire.



Uzmi sve svoje crne strelice, sve svoje crne riječi i crne uvrede. One mi ne mogu naškoditi više.


15:40 | Komentari (4) | On/Off | Print | #


Foolish games.
12.01.2012.
Kao da se sudbina urotila da me natjera da učinim sve ono što sam se zaklela da nikad neću učiniti. Možda se planet počeo okretati unatraške. Možda bi to moglo objasniti zašto je sada sve suprotno od onoga što mi je svojedobno djelovalo upravo najgora stvar na svijetu.

A ja sam voljela i željela osobe koje nisam trebala.

Moja bol za njega bila je minorna pojedinost - preko koje se lako može prijeći.
Ja nisam kao on. Ne bi samo prebacila tuđu bol za neki kasniji datum, za nečiju tuđu muku suočavanja.
Pričekala sam da mi ulije još malo limunove kiseline u posjekotine. Ništa nisam osjetila. Samo jednu te istu očajničku potrebu da pronađem izlaz iz ove boli. Postoji li neki prirodni zakon koji zahtijeva jednaku mjeru sreće i jada u svijetu? Bože, katkad je stvarno nesnosno biti u mojoj koži.

Kvragu.

Dođe mi da si nekako ulijem klor u glavu i pustim da mi sprži mozak i sve slike iz prošlosti.
Tijelo mi je nastojalo odbiti bol pa me iznova uvlačilo u crnilo, što mi je samo dodatno otežavalo praćenje stvarnosti. Nestvarnost je bila crna, daleka. nije me tako boljela. Stvarnost je bila crvena i boljela me kao da me pile popola. Stvarnost je bila spoznaja da postoji nešto daleko važnije od sve ove muke. Stvarnost je naišla tako brzo.
Ljubav je samo još jedan način gubljenja mogućnosti izbora - srce ne bira.

U meni je nešto naglo potegnulo u drugom smjeru. Slomilo. Rastrgalo. Stvaralo agoniju. Slabost me nadvladala. Zadržavala sam crnilo nepostojanja na centimetar-dva od sebe. A sada mi je ispunjavanje vlastite željele izgledalo kao grozomorna šala.
To je bila cijena. Pristala sam je platiti.

''Ona je sve što želiš i sve što ne možeš imati.'' rekao je.

10:12 | Komentari (7) | On/Off | Print | #


You can be my last regret.
07.01.2012.
Život je čudan. Želiš nešto, čekaš i čekaš i čekaš, čini ti se kao da je potrebna vječnost, a onda se to dogodi i završi. Samo se poželiš sklupčati u onome trenutku prije nego što su se stvari promjenile.

Tako je najbolje. Ma koliko si puta ponovila te riječi i dalje ne vjerujem u njih. Osjećam se kao da su svugdje oko mene zidovi. Kamo god se okrenem -bum! Zid. Sve što poželim - bum! Još jedan zid.

Ljubav.
To će me povrijediti. To će me povrijediti. To će me povrijediti. I nije me briga.

Sve će biti u redu. Riječi koje zapravo ne znače ništa, koje su samo zvuk izgovoren u prostor,
slabi pokušaj da se uhvatimo za nešto dok padamo.
On je moj svijet i moj svijet je on: bez njega svijet ne postoji. Ali boli. Prokleto boli.
No.. Bol. Nekako samo poboljšava cijelu stvar, čini to iskustvo vrednijim, snažnijim.

Image and video hosting by TinyPic

No, što sam očekivala? Naposlijetku, u tome i jest stvar života: više nema povratka na staro.


p.s. za sve one kojima nisam stigla javit, premjestila sam blog na ovu adresu, prije je bio ovaj.
(nažalost ne mogu ući u njega).


20:46 | Komentari (4) | On/Off | Print | #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.